Čeljust škripi, boli i ne otvara se

TMZ je kratica koja označava temporomandibularni zglob – zglob koji povezuje donju čeljust (mandibulu) sa sljepoočnom kosti (temporalna kost). Jednostavnije se može i nazvati čeljusni zglob. 

TMZ poremećaj podrazumijeva tegobe temporomandibularnog zgloba kao što je bol u zglobu, glavobolja, pucketanje ili škljocanje čeljusti, tinitus i dr. To stanje pogađa 10 – 15 % populacije između 20 i 50 godina, a češće žene. 

Većina slučajeva TMZ poremećaj rješava se konzervativno, što znači da je kirurško liječenje zadnja opcija. Ovaj članak detaljnije objašnjava što je temporomandibularni zglob, probleme povezane s njime te što možete učiniti.

Gdje se uopće nalazi taj zglob? (Anatomija za laike) 

Stavite prste ispred ušiju i otvorite usta. Osjećate pomicanje? To je vaš temporomandibularni zglob. On se nalazi ispred ušiju te spaja donju čeljust sa sljepoočnom kosti, odnosno lubanjom. Sastoji se od zaobljenog kraja donje čeljusti (kondil) koji leži u zglobnoj jamici – maloj udubini sljepoočne kosti. Između njih se nalazi hrskavični disk koji poput malog jastučića smanjuje trenje i ublažava pritisak pri žvakanju.

Oko zgloba su žvačni mišići (žvakaći, sljepoočni i pterigoidni mišići) koji omogućuju pokrete čeljusti.

Zglob se kreće na dva osnovna načina: rotacijom, prilikom početnog otvaranja usta, te klizanjem, kada se jače otvore usta ili pomiče čeljust naprijed i u stranu. To dakle izgleda ovako: kondil se okreće i klizi u jamici, disk ga štiti i prati pokret, a mišići upravljaju cijelim pokretom. Taj pokret događa se automatski stotine puta dnevno kada govorite, žvačete ili zijevate a da uopće o tome ne razmišljate.

Simptomi – kako prepoznati TMZ problem?

Bol i napetost u čeljusti, otežano žvakanje te škljocanje/preskakanje čeljusti tipični su simptomi koji se najlakše prepoznaju kao problem s čeljusnim zglobom. No on može biti uzrok još niza simptoma koji se često odmah ne povezuju s njime:

• bol u uhu i oko njega (bez infekcije)
• trnjenje u području uha
• tinitus – zujanje u uhu
• bol u sljepoočnicama
• glavobolja
• vrtoglavica
• bol u vratu i ramenima

Simptomi mogu biti akutni, tj. javiti se iznenada te trajati nekoliko dana do tjedana, i kronični, tj. trajati mjesecima stalno ili povremeno. Ako traju više od tri mjeseca, smatraju se kroničnima.

Također, mogu se javljati na samo jednoj ili obje strane ovisno o uzroku. Npr. kod nepravilnog zagriza moguće je da se jedna strana više opterećuje pri žvakanju te će se tegobe javiti na tom zglobu. S druge strane, bruksizam (škrgutanje zubima noću) može jednako opteretiti obje strane.

Simptomi poremećaja mogu biti tako raznoliki te se širiti izvan TMZ-a jer su mišići lica, vrata i glave međusobno povezani. Važno je i napomenuti da povremeno škljocanje zgloba nije automatski znak poremećaja – u određenoj mjeri to je normalno i ne zahtijeva liječenje. U kombinaciji s drugim tegobama preporučuje se obrada.

Što uzrokuje TMZ probleme?

Poremećaji čeljusnog zgloba često su rezultat više različitih čimbenika. Uzroci uključuju pretjeranu upotrebu (npr. nesvjesno stiskanje i škripanje zubima), ozljede (npr. udarac u čeljust, prometna nesreća), infekcije (npr. herpes zoster, apsces), zubne poremećaje (npr. karijes) i artritis. Nepravilan zagriz također može pridonijeti razvoju simptoma, iako sam po sebi nije uzrok.

Često se javljaju u sklopu drugih zdravstvenih stanja: posttraumatskog stresnog poremećaja, depresije, anksioznosti te fibromijalgije.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se primarno postavlja na temelju pregleda – uzimanje anamneze i kliničkog pregleda. Liječnik uzima podatke o simptomima, stresu, navikama, ozljedama te jeste li već nešto radili za olakšanje simptoma. Tijekom kliničkog pregleda palpira zglob i mišiće, procjenjuje kako se čeljust ponaša u pokretu te pregledava izgled zuba i zagriza.

Sljedeći korak mogu biti slikovne pretrage ako stanje nije posve jasno ili konzervativna terapija ne donosi poboljšanje. 

• Digitalni ortopan – daje osnovni uvid u čeljust i zube
• CBCT (konus-zračna kompjutorizirana tomografija) – 3D prikaz koštanih struktura TMZ-a: oblik kondila, degeneracije (artritis, erozije), asimetrije, lomove
• MR (magnetska rezonanca) – preferirana metoda za procjenu poremećaja mekog tkiva, npr. pomak diska
• UZV (ultrazvuk) – može biti koristan za procjenu pomaka diska i izljeva, ali se rjeđe koristi

Liječenje – od kućnih mjera do kirurgije

Primarni pristup liječenju jest konzervativni, koji uključuje samopomoć kod kuće, fizikalnu terapiju, lijekove i nošenje specijalnih udlaga. Kao posljednja, ali i vrlo rijetka opcija predlaže se kirurgija – 50 % do 90 % ljudi doživi poboljšanje pomoću konzervativnih metoda.

Kućne mjere: Kao prva pomoć u smirivanju simptoma može značajno pomoći ponašanje kod kuće: ​​optimalno držanje glave, izbjegavanje okidača (npr. grickanje noktiju, žvakanje žvakaćih guma, stiskanje, škrgutanje), topli oblozi, mekša hrana, vježbe.

Primjeri vježbi: 

1. Masirati kružnim pokretima žvakaći mišić (m. masseter) oko 2 minute (na bočnoj strani lica, između jagodične kosti i donje čeljusti).
2. Položiti dlan na bočnu stranu donje čeljusti i lagano je gurati prema sredini, ali ne dopustiti da prijeđe sredinu, tj. pružiti otpor. Raditi obje strane po 3 – 5 puta uz pritisak od 5 sekundi.
3. Prstima lagano gurati prednje donje zube ravno prema dolje, no davati otpor tako da čeljust ostane na mjestu. Ponoviti 5 puta uz 5 sekundi pritiska.
4. Malo otvoriti usta, opustiti čeljust i dlanom lagano pritiskati bradu ravno prema nazad. Ponoviti 5 puta uz 5 sekundi pritiska.

Fizikalna terapija: Neke fizioterapijske metode mogu pozitivno djelovati na bol i mišićnu napetost, npr. elektroterapija, ciljane vježbe, rad na posturi, mišićna relaksacija i masaža. Manualna terapija pokazuje se korisnom u smanjenju bola izravnim pritiskom na mišiće i zglobove.

Injekcije i lijekovi: Kao oralna terapija, koriste se nesteroidni protuupalni lijekovi za smanjenje bola i povećanje opsega pokreta. Također se koriste lijekovi koji ne utječu na zglob izravno, nego posredno djelujući na smanjuje osjetljivosti živaca, stresa i mišićne napetosti, npr. triciklički antidepresivi, lijekovi za neuropatsku bol i diazepam.

Injektabilna terapija uključuje injektiranje u sam zglob ili okolne mišiće. Kod nekih ljudi za aktivnu upalu zgloba mogu pomoći PRF injekcije i injekcije kortikosteroida u zglob (rjeđe). Injekcije botulinum toksina tipa A (Botox) daju se kada je većinski uzrok tegoba mišićni – kod bruksizma, hipertonusa mišića, kronične mišićne napetosti i bola.

Udlage: Stabilizacijske udlage (nalikuju tzv. alignerima) nose se prvi mjesec cijeli dan, kasnije noću. Udlaga omogućuje stabilan i ravnomjeran zagriz te udobniji položaj čeljusti, što pomaže u opuštanju mišića čeljusti i smanjenju opterećenja TMZ-a. Osim toga, sprječava trošenje zuba, posebno kod bruksizma. Može pomoći utvrditi je li nepravilan zagriz uzrok bolova u čeljusti.

Minimalno invazivna kirurgija: Ako gornje, konzervativne metode ne pomognu, u nekim slučajevima radi se artrocenteza – ispiranje zgloba čeljusti iglama i fiziološkom ili Ringerovom otopinom. Cilj je ukloniti upalne tvari iz zgloba radi smanjenja bola i upale, oslobađanja zgloba te poboljšanja pokretljivosti. Artroskopija TMZ-a omogućuje da se kroz mali rez pomoću artroskopa detaljno pregleda stanje zgloba te poduzmu terapijski postupci, npr. ispiranje zgloba, uklanjanje priraslica, namještanje diska.

Otvorena kirurgija: Kao posljednja opcija, može se predložiti otvorena operacija zgloba kako bi se popravio ili zamijenio zglob. Veliki korak naprijed predstavlja prva ugradnja individualizirane 3D printane titanske endoproteze čeljusnog zgloba 2024. u Hrvatskoj (KB Dubrava 2024.).

Što možete učiniti večeras?

Ako ste u akutnoj fazi bola, odmah počnite primjenjivati savjete za olakšanje tegoba kod kuće:

• izbjegavati žvakaću gumu
• izbjegavati tvrdu hranu koja zahtijeva više žvakanja
• obratite pažnju na to stišćete li nesvjesno čeljust – posvješćujte si što više da držite čeljust opuštenom
• ako osjećate napetost u mišićima, stavljajte tople obloge po 10 min nekoliko puta dnevno
• pokušajte spavati na leđima ili na strani s jastukom koji podržava vrat
• izvedite nekoliko jednostavnih vježbica (ali ne preko granice bola)

Ako simptomi traju više od dva tjedna bez poboljšanja, savjetuje se pregled kod liječnika.