Zašto moja vilica 'viri' naprijed ili unazad?

Većina ljudi ima neki oblik nepravilnog zagriza (malokluzija), odnosno odstupanja u idealnom poklapanju zuba gornje i donje čeljusti. Međutim problem nastaje kada to utječe na žvakanje, govor, funkciju čeljusnog zgloba ili samopouzdanje. 

Klasifikacija zagriza ortodonta Edwarda Anglea definira položaj zuba naprijed-nazad, odnosno u tri klase smješta zagriz prema tome je li donja čeljust normalno postavljena, povučena unatrag ili viri prema naprijed u odnosu na gornju čeljust.

Ovaj članak opisuje svaku od triju klasa te upućuje kada je vrijeme za posjet ortodontu.

Što je uopće „pravilan zagriz“?

Pravilan zagriz znači da se gornji i donji zubi pravilno i ravnomjerno poklapaju pri zatvaranju usta. Kada zagrizete, gornji prednji zubi trebaju malo prekrivati donje (oko 2 mm), a svaki zub trebao bi dodirivati dva suprotna. Pretkutnjaci i kutnjaci trebali bi lijepo „sjesti” jedni na druge. Donja čeljust ne bi trebala biti izrazito „uvučenа” ili “izbačena” niti se pomicati u stranu pri zagrizu.

Besprijekoran zagriz zapravo je rijedak te većina ljudi ima neko odstupanje u blažem ili težem obliku. Odstupanje može biti posljedica lošeg položaja samih zuba, pa se razlikuju primjerice križni (gornji zubi unutra, a donji izvana), otvoreni (velik razmak između gornjih i donjih zuba) ili duboki zagriz (gornji sjekutići previše prekrivaju donje). 

S druge strane, nepravilan zagriz može postojati i zbog lošeg odnosa gornje i donje čeljusti, pa je tako Edward Angle krajem 19. stoljeća klasificirao zagriz prema prednje-stražnjem položaju čeljusti. Tri klase zagriza i danas se koriste kao prvi korak u ortodontskoj dijagnostici i temelj za planiranje terapije.

Klasa I – normalan zagriz

Klasa I označava normalan zagriz, odnosno normalan odnos čeljusti, no uz moguće nepravilno poslagane zube: zbijene, rotirane ili s prevelikim razmakom. Takav zagriz češće je estetski problem nego funkcionalni, no, primjerice, zbijeni zubi mogu otežavati higijenu, pospješiti naslage kamenca te rizik od karijesa.

U terapiji se mogu koristiti mobilni (kod djece) i fiksni ortodontski aparati ili mobilne prozirne udlage (aligneri).

Klasa II – „povučena“ donja vilica

Ako vam se čini da su vam gornji zubi previše van ili donja vilica previše zaostaje, možda imate distalni zagriz (klasa II). Tada su moguće dvije varijante – prva u kojoj su gornji prednji zubi pretjerano nagnuti prema van (overjet) i druga u kojoj gornji prednji zubi previše prekrivaju donje (overbite). 

Kao uzroci takvog zagriza navode se genetika, dugotrajno sisanje palca i upotreba dude varalice u dječjoj dobi te disanje na usta. Osim estetskog nedostatka, posljedice se mogu odraziti u vidu otežanog žvakanja, problema s izgovorom, oštećenja zuba te disfunkcije temporomandibularnog zgloba (TMZ). 

Klasa II čini oko 25 % svih malokluzija, a ispravljanje može zahtijevati više od samog ortodontskog aparata. Terapija konačno ovisi o temeljnom uzroku i težini stanja, o čemu više možete pročitati ovdje.

Klasa III – donja vilica „viri“ naprijed

Donji zubi koji stoje ispred gornjih ili donja čeljust previše izbačena prema van obilježja su nepravilnog zagriza klase III (poznata i kao „underbite” ili pogrdno u narodu „ladica”). 

Uzroci mogu biti nerazmjerni skeletni razvoj (prebrz rast donje ili prespor rast gornje čeljusti), genetika, navike u djetinjstvu (sisanje palca ili dude varalice), kao i kombinacija čimbenika. Jednako kao i kod klase II, takav izgled vilice može dovesti do nezadovoljstva izgledom, ali i do otežanog žvakanja, problema s izgovorom, oštećenja zuba te disfunkcije TMZ-a.

Iako zauzima tek 5 – 10 % slučajeva, zagriz klase III najkompleksniji je za ispravljanje jer često uključuje veći skeletni nerazmjer, pa terapija obično zahtijeva kombinaciju ortodontskog i kirurškog liječenja.

Estetski problem vs. zdravstveni problem – kada reagirati?

Nepravilnosti zagriza mogu biti estetski i zdravstveni problem. Štoviše, često se ta dva aspekta preklapaju jer ono što značajno odstupa u estetici nerijetko u određenoj mjeri pokazuje i disfunkcionalnost. 

Također je moguće da nepravilan zagriz bude samo jedno od toga – bilo da vas smeta isključivo izgled ili samo imate funkcionalne poteškoće: bol u čeljusti, otežano žvakanje/govor, otežana higijena zubi, TMZ tegobe i dr.

U nekim slučajevima nepravilan zagriz uopće nije problem – posebno ako se radi o blažoj dentalnoj varijaciji. 

Ako ste primijetili određene nepravilnosti svog zagriza, možda se pitate je li to dovoljan razlog za reakciju i razgovor sa stručnjakom. U tom slučaju možda će vam pomoći ova lista situacija:

Zdravstveni (funkcionalni) problem:

• otežano odgrizanje i žvakanje hrane
• bol i napetost čeljusti, moguće glavobolje
• preskakanje, bol i škljocanje čeljusnog zgloba
• nepravilno trošenje zuba
• povlačenje desni oko nekih zuba
• otežana higijena zubi i često nakupljanje kamenca kod zbijenih zubi
• otežan izgovor određenih glasova
• poteškoće s disanjem – disanje na usta i apneja u snu

Estetski problem:

• krivi, zbijeni ili razmaknuti zubi
• istureni ili uvučeni prednji zubi
• previše uvučena ili isturena brada iz profila
• gornji prednji zubi previše prekrivaju donje ili obrnuto
• estetski nepravilan osmijeh unatoč normalnoj klasi zagriza

Bilo da se pronalazite u samo jednoj ili više navedenih problematika, preporučujemo pregled kod stručnjaka koji će točno procijeniti stanje zagriza, kao i dugoročni rizik od razvoja većih estetskih i zdravstvenih problema.

Djeca: Prvi ortodontski pregled za djecu preporučuje se oko 7. godine života kada već počnu nicati prvi trajni zubi. Tada se ne počinje s terapijom već procjenjuje razvoj čeljusti te moguće naznake nepravilnog zagriza.

Odrasli: Nikada nije kasno za ortodontski pregled i terapiju, no valja uzeti u obzir da u odrasloj dobi proces može biti duži i složeniji.

Što očekivati na prvom pregledu kod ortodonta?

Na prvom pregledu cilj je dobiti cjelovitu sliku zagriza, zuba i čeljusti kako bi se mogla planirati terapija. Zato se radi sljedeće:

Anamneza: Razgovarat ćete s ortodontom o razlogu dolaska – estetskom ili funkcionalnom problemu sa zubima i čeljusti.

Klinički pregled: Ortodont provjerava zagriz, položaj zuba (jesu li krivi, zbijeni, razmaknuti), odnos gornje i donje čeljusti, izgled lica i profil. Procjenjuje funkciju – žvakanje, govor, otvaranje čeljusti i sl.

Snimanje: Preporučuje radiološke pretrage koje će dati cjelovit uvid u sve zube i odnos čeljusti (digitalni ortopan, LL kefalogram).

Uzimanje otisaka: Ako je indicirana ortodontska terapija, planira se uzimanje otisaka za aparat ili udlage.

Pregled kirurga: U slučajevima kada ortodont procijeni da nije moguće postići korekciju zagriza samo s ortodontskom terapijom uputit će pacijenta na pregled kod maksilofacijalnog kirurga.

Ortodontski pregled traje 30 – 45 minuta, a cijena varira od poliklinike do poliklinike – u nekima je besplatan ako se odmah odlučite za početak terapije.