Prognatizam: kada je donja vilica previše naprijed i što učiniti?

Prognatizam je stanje u kojem je donja čeljust (vilica) previše isturena prema naprijed. 

Ovaj članak obrađuje estetsku i funkcionalnu nepravilnost zagriza (klasa III) gdje je donja vilica previše pomaknuta unaprijed u odnosu na svoj normalan položaj i ostatak lica. Uzrok je toga najčešće genetski, a liječenje često uključuje i kirurški i ortodontski oblik terapije. 

Rano otkrivanje poremećaja u razvoju čeljusti kod djece može značiti brže i lakše ispravljanje nepravilnosti, no i kod odraslih se kombiniranim liječenjem postižu odlični rezultati.

Što je prognatizam, a što progenija?

Nazivi prognatizam i progenija često se koriste kao sinonimi, no zapravo označavaju različita stanja u svojoj biti. 

Prognatizam je stručni termin za prekomjernu izbačenost donje čeljusti prema naprijed (mandibularni prognatizam). Osim što je često estetski problem, takvo stanje sa sobom nosi i nepravilnost zagriza te moguće simptome kao što su otežano žvakanje i izgovor, bol u čeljusti i dr. Karakteristično je da su donji zubi ispred gornjih (obrnuti zagriz, klasa III). Poznat je i kao „ladica” ili „habsburška vilica”.

S druge strane, progenija označava isturenost brade, odnosno prednjeg dijela donje čeljusti. Tu ne mora biti prisutan nepravilan zagriz, nego je problem primarno estetski, a donja je čeljust normalne veličine i položaja.

Zaostajanje u rastu gornje čeljusti može dovesti do lažne progenije ili pseudoprogenije, kada je donja čeljust normalne veličine, no izgleda izbačena zbog nerazvijenosti gornje. Razlikovanje navedenih stanja važno je jer svako zahtijeva drugačiji pristup terapiji.

Zašto se to događa? Uzroci prognatizma

Glavni je uzrok prognatizma genetika, što znači da ako jedan roditelj ima prognatizam, veći je rizik da će ga imati i djeca. Habsburška dinastija školski je primjer genetskog prognatizma koji se prenosio kroz generacije.

Okolišni čimbenici također imaju ulogu u smislu da mogu pogoršati ili dijelom spriječiti teži oblik poremećaja. Primjerice, neke dječje navike i ponašanja mogu doprinijeti razvoju ili težem obliku prognatizma, kao što su predugo sisanje palca i korištenje boce hranilice te krivo držanje jezika. Uklanjanje takvih navika te rani ortodontski pregledi kod djece mogu ublažiti genetski uvjetovan nepravilan razvoj čeljusti.

Osim genetike i navika, određene bolesti, poput tumora, i teške ozljede lica također mogu dovesti do prognatizma.

Kako se dijagnosticira?

Prvi korak u dijagnostici prognatizma jest pregled stomatologa/ortodonta koji uključuje razgovor te klinički pregled. Ortodont na licu mjesta provjerava zagriz, položaj zuba, odnos gornje i donje čeljusti, izgled lica i profil. Procjenjuje se i funkcija – žvakanje, govor, otvaranje čeljusti i sl.

Sljedeći je korak snimanje koje će dati kompletniji uvid u položaj čeljusti, zuba i rast kostiju. Kao osnovna početka snimka koristi se digitalni ortopan – panoramska RTG snimka cijele čeljusti koja prikazuje sve zube (iznikle i neiznikle) te čeljusne kosti.

Ključan za dijagnostiku prognatizma jest telerendgen (LL kefalogram) koji snimkom iz profila daje informacije o odnosu gornje i donje čeljusti u svim prostornim ravninama. Pomoću određenih točaka na zubima i čeljusti mjere se kutevi i udaljenosti kako bi se utvrdio stupanj i vrsta odstupanja – je li problem u čeljusti, zubima ili oboje. Odličan je alat za praćenje rasta djeteta, kao i za pripremu za kirurški zahvat na čeljusti.

Dodatnu sliku u složenijim slučajevima te u planiranju operacije može dati trodimenzionalno snimanje kostiju (CBCT).

Mogućnosti liječenja – što, kad i za koga

Pristupi u liječenju prognatizma razlikuju se s obzirom na dob i težinu slučaja.

DJECA: Čeljust kod djece s kombinacijom mliječnih i trajnih zubi (6 – 12 god.) još raste i može se usmjeravati pomoću raznih tehnika koje pomiču čeljust i zube u pravilan položaj te stimuliraju rast kostiju. Koriste se oralni mobilni i fiksni ortodontski aparati s elastičnim trakama koji usmjeravaju rast, zagriz i zube u optimalnom smjeru. Kao vanjska (ekstraoralna) pomagala koriste se maske (npr. Delaireova maska) i bradna kapa (chin cap) koje primarno djeluju na kosti. Uspješnost je najveća u ovoj dobi.

ADOLESCENTI: Prognatizam se kod tinejdžera i adolescenata (12 – 18 god.) najčešće ispravlja fiksnim ortodontskim aparatom i elastičnim trakama koje pomažu povući čeljust u pravilan položaj i korigirati zagriz. U nekim slučajevima mogu se koristiti vanjska maska te bradna kapa, no njihovo je djelovanje u ovoj dobi ograničeno. Ako je naglašena čeljusna nepravilnost, može se planirati ortognatski zahvat nakon završetka razvoja.

ODRASLI: Nakon 18. godine način liječenja uvelike ovisi o težini slučaja. Blaži oblici prognatizma korigiraju se ortodoncijom, dok je za teže obično potrebna kombinacija ortodoncije i kirurgije za optimalne rezultate. U tom slučaju ortodontska terapija najčešće se provodi prije i poslije kirurškog zahvata. 

Zahvat podrazumijeva osteotomiju tj. rez u kosti kako bi se donja čeljust pomakla unazad (npr. sagitalna osteotomija). Kada je problem i gornja čeljust, radi se također osteotomija kojom se gornja čeljust pomiče prema naprijed.

Oporavak i čega se pribojavati (kirurški pacijenti)

Tijekom oporavka od zahvata naglasak je na oralnoj higijeni, tekućoj/mekoj dijeti te smanjenoj fizičkoj aktivnosti. 

Prvi tjedan: Očekuju se oteklina, modrice, bol i nelagoda, ograničeno pokretanje čeljusti, utrnulost te blago krvarenje. Zbog toga je fokus na smanjenje bola i otoka pomoću analgetika i hladnih obloga te strogo tekuću prehranu. Koristiti čaše ili žlice, ne slamke prvih nekoliko dana jer usisni pritisak može potaknuti krvarenje. Spavati s povišenom glavom (na 2-3 jastuka).

Tjedni 2 – 6: Oteklina se počinje smanjivati i polako se prelazi na meku hranu koja ne zahtijeva žvakanje: jogurt, kaše, smoothiji, pire krumpir i sl. U ovom periodu očekuje se povratak u školu/na posao. Izbjegavati naporne vježbe i dizanje utega barem 4 tjedna.

Nakon 6. tjedna: Postupni povratak na normalnu hranu, izbjegavajući jako tvrde namirnice (npr. orašasti plodovi, pizza, jabuke) do 3 ili 4 mjeseca nakon operacije. Većina pacijenata može se vratiti laganoj tjelovježbi, ali kontaktne sportove treba izbjegavati 3 mjeseca. 

3 – 6 mjeseci: Prolazi početna utrnulost i vraća se osjet. Prema preporuci liječnika moguć je povratak sportu.

Nakon 6 mjeseci do godine dana: Nastavak ortodontske terapije. Vidi se finalni estetski rezultat.

Nuspojave zahvata

Utrnulost: Smanjen osjet i utrnulost u donjoj čeljusti, usni i bradi može trajati od nekoliko tjedana do 6 mjeseci. U malom postotku slučajeva (otprilike 3 %) neke promjene osjeta mogu biti trajne.

Ukočenost: Mišići čeljusti bit će ukočeni, što zahtijeva lagane vježbe za vraćanje pokreta nakon 2. tjedna (prema uputama kirurga). Topli oblozi mogu pomoći opuštanju.

Promjene na licu: Početno oticanje može uzrokovati privremenu, neželjenu promjenu izgleda koji nije trajan.

Rizici

Operacija čeljusti nosi rizike koji su uobičajeni za kirurške procedure i anesteziju: pojačano krvarenje, hematom, infekcija, produženi otok, reakcija na anesteziju ili šavove te usporeno cijeljenje.

Druge moguće komplikacije specifične za zahvat jesu:

• oštećenje živaca/osjeta koje uzrokuje privremenu ili ponekad trajnu utrnulost brade, usana ili desni
• recidiv – vraćanje čeljusti u početni položaj
• disfunkcija temporomandibularnog zgloba – bol, klikanje ili otežano otvaranje usta
• nenamjerni prijelomi kostiju tijekom osteotomije
• problemi s hardverom (metalne pločice i vijci) koji se koristi za stabilizaciju čeljusti (pomicanje ili labavost)
• oštećenje zuba