23 ruj 2026

Imam slabu zubnu kost

Slabija zubna kost ne znači nužno da implantati nisu mogući. Ovisno o stanju čeljusti, mogu se koristiti posebne vrste implantata i drugačiji načini postavljanja koji koriste čvršća područja kao potporu.

Što znači imati slabu zubnu kost?

Za stabilnost implantata nije važna samo količina kosti nego i njezine karakteristike. Kod nekih pacijenata kosti može biti dovoljno, ali ona na određenom području možda ne pruža idealne uvjete za postavljanje standardnog implantata.

Zbog toga se stanje zubne kosti ne može pouzdano procijeniti samo prema izgledu zubi ili zubnog mesa, nego je potreban stomatološki pregled i odgovarajuća dijagnostika.

Implantološka rješenja kod slabe zubne kosti

Zigomatični implantati

Zigomatični implantati koriste se prvenstveno kod vrlo izraženog nedostatka ili nepovoljnih uvjeta u gornjoj čeljusti.

Budući da se oslanjaju na čvrstu jagodičnu kost, mogu zaobići dijelove čeljusti koji nemaju dovoljno kvalitetnog koštanog tkiva za klasičnu implantaciju.

Ova tehnika namijenjena je složenijim implantološkim slučajevima i zahtijeva detaljno planiranje položaja implantata.
Pterigoidni implantati

Pterigoidni implantati mogu se koristiti kada u stražnjem dijelu gornje čeljusti nema dovoljno odgovarajuće kosti za standardne implantate.

Postavljanjem implantata prema čvršćem stražnjem području moguće je dobiti dodatno uporište za buduće protetske zube.

Ovakav pristup može biti posebno važan kod pacijenata kod kojih je stražnji dio gornje čeljusti značajno oslabljen ili smanjen.
Subperiostalni implantati

Subperiostalni implantati koriste drugačiji pristup od implantata koji se postavljaju izravno u čeljusnu kost.

Konstrukcija se individualno izrađuje prema anatomiji pacijentove čeljusti i postavlja na površinu kosti, ispod zubnog mesa.

Zbog toga se mogu razmatrati u slučajevima izrazito slabe ili smanjene zubne kosti kada standardni implantati ne mogu ostvariti odgovarajuću stabilnost.

Razlika između zigomatičnih, pterigoidnih i subperiostalnih implantata

Iako su sva tri rješenja namijenjena složenijim slučajevima, koriste se na različite načine.

Zigomatični implantati koriste čvrstu jagodičnu kost kao potporu. Pterigoidni implantati usmjereni su prema čvršćim strukturama u stražnjem dijelu gornje čeljusti. Subperiostalni implantati ne ovise o dovoljnoj količini kosti za ugradnju na isti način kao klasični implantati, jer se njihova konstrukcija postavlja na površinu čeljusti.

Zbog tih razlika nije moguće unaprijed odrediti koja je tehnika najbolja bez detaljnog pregleda pacijenta.

Može li se implantat ugraditi u slabu kost?

Mogućnost ugradnje implantata ovisi o stvarnom stanju i položaju preostale kosti. Kod nekih pacijenata moguća je klasična implantacija, dok je kod drugih potrebno odabrati napredniji implantološki pristup.

Važno je razlikovati svakodnevni izraz „slaba kost” od stručne procjene čeljusne kosti. Tek dijagnostikom može se utvrditi gdje postoji dovoljno stabilnog koštanog tkiva i koji pristup može pružiti odgovarajuću potporu budućim zubima.

Kada se preporučuje implantološki pregled?

Pregled se preporučuje osobama kojima je ranije rečeno da nemaju dovoljno kvalitetne kosti za klasične implantate, kao i onima kojima zubi nedostaju dulje vrijeme ili imaju izražen gubitak kosti.

Čak i kod složenijih slučajeva mogu postojati različite mogućnosti liječenja. Detaljna procjena omogućuje izradu individualnog plana i odabir između zigomatičnih, pterigoidnih, subperiostalnih ili drugih implantoloških rješenja.