Povučena brada i istaknuti gornji zubi

Distalni zagriz vrsta je nepravilnog zagriza kod kojeg je donja čeljust udaljena unatrag u odnosu na gornju (distalno = udaljeno). Prema klasifikaciji odnosa donje i gornje čeljusti pripada klasi II, koja je drugi najčešći tip nepravilnog zagriza (oko 25 % populacije).

S obzirom na nagib gornjih prednjih zuba postoje dvije varijante klase II koje se različito manifestiraju i u vidu estetike i simptoma. U jednoj su gornji prednji zubi nagnuti prema van, a u drugoj previše prekrivaju donje. 

Liječenje može biti ortodontsko i kirurško – ovisno o dobi i težini slučaja.

Kako prepoznati klasu II?

Glavni pokazatelj da se radi o distalnog zagrizu, tj. klasi II, jest prekomjerna udaljenost donje od gornje vilice, s time da je gornja ispred donje kao što je i u normalnom zagrizu. Međutim, klasa II može kod ljudi izgledati različito s obzirom na nagib gornjih prednjih zubi. 

Primjerice, možda ste primijetili da vam, gledajući iz profila, gornji sjekutići dominiraju i da su previše izbačeni u odnosu na donje zube. Zbog toga možete teško zatvarati usne, a brada izgleda uvučeno.

U drugom slučaju moguće je da gornji zubi nisu izbačeni, ali previše prekrivaju donje, odnosno daju dojam „dubokog” zagriza.

U obje situacije radi se o distalnom zagrizu u kojem je prevelik razmak gornje i donje čeljusti – razlika je samo u nagibu/izgledu gornjih prednjih zuba.

Dvije varijante Klase II – i zašto je razlika važna

Overjet

Engleski naziv „overjet” odnosi se na prvi oblik u kojem su gornji prednji zubi izbačeni prema van te postoji velik horizontalni razmak između gornjih i donjih prednjih zubi. Zbog toga što gornji zubi strše prema usnama više nego kod normalnog zagriza, može biti prisutno teško zatvaranje usana, a profil lica estetski izgleda „izbačeno” s dominacijom gornjih sjekutića.

Overjet sa sobom nosi veći rizik od loma prednjih zuba prilikom pada ili sportskih ozljeda, a ponekad i smetnje u govoru. Osim što je genetski uvjetovan, često se povezuje s ranim dječjim navikama poput dugotrajnog sisanja palca i korištenja dude varalice, guranja zuba jezikom i disanja na usta.

Overbite

U drugoj varijanti klase II donji prednji zubi skriveni su iza gornjih jer gornji prekrivaju više od četvrtine donjih prilikom zagriza. Odnosno, kada se radi o više od dva do tri milimetra, smatra se da osoba ima duboki zagriz. U tom slučaju usne se lakše zatvaraju, stoga je stanje manje estetski upadljivo, no brada iz profila može djelovati uvučeno. 

Zbog jakog preklopa trošenje zuba može biti pojačano, a mogući su i problemi s čeljusnim zglobom te iritacija nepca zbog stalnog kontakta s donjim zubima. Stanje se smatra više nasljednim, a manje povezano s navikama.

Zašto je razlika važna?

Dvije varijante klase II važno je razlikovati prvenstveno jer zahtijevaju različit smjer liječenja. 

Kod overjeta cilj je smanjiti horizontalni razmak između gornjih i donjih prednjih zuba te ispraviti nagib gornjih sjekutića. Vađenje zuba potrebno je u nekim slučajevima kada nema dovoljno mjesta za pomak gornjih zuba.

S druge strane, overbite karakterizira dubok zagriz, stoga se nastoji smanjiti vertikalno preklapanje zuba i „otvoriti” zagriz.

Uzroci – genetika vs. navike

Uzroci distalnog zagriza mogu biti dentalni (uzrokovani položajem zuba), skeletni (mala/nerazvijena donja čeljust ili prekomjerni rast gornje čeljusti) ili kombinacija oboje. Glavnim čimbenikom smatra se genetika, pa se iste varijante zagriza javljaju unutar obitelji, no također ulogu imaju okolišni čimbenici – osobito na overjet.

Oralne navike u dječjoj dobi, kao što je dugotrajno i snažno sisanje palca, korištenje dude varalice ili disanje na usta zbog neprohodnosti nosa, smatra se da zbog stalnog pritiska na gornje zube mogu doprinijeti razvoju overjeta. 

Osim toga, nepravilan razvoj čeljusti može se javiti u sklopu nekih zdravstvenih stanja ili kao posljedica teške traume lica/zuba. Rani ili odgođeni gubitak mliječnih zuba može poremetiti nicanje trajnih zuba, što dovodi do nepravilnog položaja čeljusti.

Duboki zagriz (overbite) češće se povezuje s genetikom nego s navikama.

Posljedice neliječenog distalnog zagriza

Neliječeni zagriz klase II može s vremenom izazvati niz funkcionalnih, ali i estetske probleme.

Oštećenje i trošenje određenih zuba: Zbog nepravilnog kontakta zubi se brže troše, pucaju ili postaju osjetljivi, osobito donji prednji u dubokom zagrizu.

Problemi s čeljusnim zglobom (TMZ): Neravnomjeran pritisak pri zagrizu može dovesti do bolova u čeljusti, škljocanja zgloba i kroničnih glavobolja.

Problemi s disanjem: Posebno tijekom spavanja, jer zbog male brade jezik zauzima prostor na stražnjem dijelu grla, ometajući prolaz zraka.

Povećan rizik od ozljeda: Gornji zubi koji su izbačeni prema naprijed podložniji su lomovima ili izbijanju prilikom pada ili sportskih ozljeda.

Poteškoće s govorom i žvakanjem: Može doći do problema s izgovorom određenih glasova (npr. „s“, „f“, „v“) te otežanog odgrizanja hrane.

Psihološke posljedice: Estetska neuravnoteženost lica i čeljusti često bude uzrok dječjeg zadirkivanja ili smanjenog samopouzdanja.

Kako se liječi distalni zagriz?

Ispravljanje distalnog zagriza uvelike ovisi o dobi, ali i težini slučaja.

DJECA: U dobi od 8 od 14 godina često se za usmjeravanje rasta čeljusti i prilagodbu mišićne funkcije koriste funkcionalni mobilni aparati (Twin Block, Bionator, Frankel). Kao vanjski aparat koristi se i headgear koji se nosi dio dana i značajno može smanjiti potrebu za vađenjem zuba ili operacijom čeljusti kasnije u životu. U drugoj fazi prelazi se na ortodontski fiksni aparat koji bravicama i gumicama stavlja zube u optimalan položaj.

ADOLESCENTI: U ranoj adolescenciji još je moguća primjena nekih mobilnih funkcionalnih aparata, no uglavnom se pribjegava fiksnim aparatima forsus i MARA koji stalnim silama usmjeravaju čeljust prema željenom položaju. Osim toga važna je primjena i fiksnih aparata s bravicama i gumicama koje manjom, ali stalnom silom korigiraju odnos čeljusti i zagriza. Ako u čeljusti nedostaje prostora, preporučuje se vađenje zuba premolara. Kod težih skeletnih odstupanja može se nakon provedene ortodontske terapije planirati kirurški zahvat.

ODRASLI: U odrasloj dobi zbog završenog razvoja čeljusti više se uglavnom ne koriste funkcionalni mobilni aparati. Ako je problem distalnog zagriza u samim zubima, provodi se ortodontska terapija koja u ovoj dobi može potrajati i više od dvije godine, no vrlo uspješno u blažih nepravilnosti. Kirurško liječenje preporučuje se u težim, skeletnim slučajevima gdje zagriz nije moguće riješiti aparatima. Tada se osteotomijama – rezovima u kosti – kirurški pomiče vilica u optimalan položaj.

Retencija – zašto je „poslije“ jednako važno kao i „tijekom“

Retencija se odnosi na fiksne žice ili mobilne udlage koje se nose nakon skidanja fiksnog aparata kako bi se dugoročno zadržao novi položaj zuba.

Fiksne žice lijepe se na stražnju stranu zuba od sjekutića do očnjaka na gornje i donje zube ili samo jedno od toga (po preporuci ortodonta).

Uz to se koriste i mobilne prozirne udlage koje se nose prvo tijekom cijeloga dana, zatim samo tijekom spavanja (vrijeme nošenja određuje vaš ortodont).

Pravilno i ustrajno nošenje retainera ključno je kako bi se zadržali rezultati terapije jer zubi imaju „pamćenje“ starog položaja i skloni su se u njega vraćati čak godinama nakon završetka terapije.