Jesu li implantati vječni?
Česta pitanja žena prilikom dolaska na konzultacije za povećanje grudi su: jesu li implantati vječni i hoće li morati ponovno na operaciju? Također, mnoge se klijentice pitaju trebaju li mijenjati implantate u grudima nakon deset godina.
Činjenica je da svaka operacija ima svoje dobrobiti, ali i rizike, pa tako i povećanje grudi. Ako samo pogledamo većinu žena na društvenim mrežama, vidjet ćemo koliku važnost one daju svome izgledu. Izgled svoga dekoltea nastoje poboljšati različitim metodama, a mnoge su žene odlučile to učiniti tako što su promijenile izgled i veličinu svojih grudi silikonskim implantatima i na taj način poboljšale izgled dekoltea.
Operacije povećanja grudi izvode se već više desetljeća i svake godine stotine tisuća žena u svijetu odluči se na ovaj zahvat.
Sigurni i kvalitetni implantati
Brojna dosadašnja istraživanja unaprijedila su sastav kao i ovojnicu samoga implantata, tako da se današnje generacije implantata smatraju sigurnima, a implantate poznatijih proizvođača, poput Mentor implantata koje mi koristimo u Poliklinici Bagatin, odobrila je FDA agencija (Američka Agencija za hranu i lijekove).
Neki od poznatih proizvođača daju garanciju na svoj proizvod 10 godina, što je zapravo vezano uz klasično trajanje studija izvršenih tijekom razvoja najnovije generacije implantata. To naravno ne znači da takav implantat treba zamijeniti, jer je praksa pokazala da žene u najvećem broju žele zamjenu implantata radi promjene željene veličine implantata, iako je postojeći implantat i nakon 10 godina potpuno ispravan. Susreo sam se sa slučajem zamjene implantata nakon 30 godina, gdje su nakon vađenja implantati i dalje bili ispravni, iako se radilo o starijoj generaciji istih. Današnji implantati još su unaprjeđeniji što doprinosi sigurnosti zahvata.
Potencijalne komplikacije koje ne ugrožavaju život
Osim pozitivnih strana, postoji i negativna strana zahvata operacije povećanja grudi. Na sreću u rukama dobroga kirurga, kao i o gore navedenim značajkama sigurnoga implantata, one su vrlo rijetke. Komplikacije možemo svrstati u dvije skupine. Prva skupina obuhvaća potencijalne komplikacije neposredno nakon zahvata. To su hematom ili nakupljanje krvi uz implantat i infekcija, obje komplikacije su iznimno rijetke, ali su i rješive. Komplikacije mogu, ali i ne moraju, biti uzrokom ponovne operacije i ono najvažnije – ne ugrožavaju život.
Druga su skupina komplikacije koje se mogu javiti više mjeseci ili godina nakon operativnog zahvata.
Takozvana kapsularna kontrakcija može biti jedan od uzroka ponovnog operativnog zahvata. Nakon ugradnje implantata, tijelo stvara oko implantata tkivo ili ožiljak (kapsulu) koji među ostalim drži implantat na mjestu i tu je dobrodošao. Međutim kod nekih žena to tkivo (kapsula) može se jače razviti, što može dovesti do nepravilnosti na dojkama, i u težim slučajevima, do bolova u dojkama. Ova komplikacija može se dogoditi i više godina nakon ugradnje implantata i javlja se češće kod tzv. glatkih implantata koji se postavljaju iznad mišića.
Ruptura (puknuće) implantata moguća je u iznimno rijetkim slučajevima te ona vrlo često ne uzrokuje nikakve simptome jer se nakon puknuća silikonski sadržaj ne izljeva u dojku već ostaje unutar ovojnice implantata. Uzrok puknuća može biti zbog nepravilne manipulacije samoga kirurga tijekom operativnog zahvata ili kao posljedica jake traume dojke, primjerice u slučaju prometne nezgode ili slično. Susreo sam se sa slučajem djevojke kojoj su se nakon više od deset godina izvadili implantati radi promjene veličine. Iako ona nije imala apsolutno nikakvih simptoma, jedan od izvađenih implantata bio je rupturiran.
BII (Breast Implant Illness) je zapravo izraz za stanje koje opisuje psihičke tegobe kao što su: umor, nesanica, poremećaji pamćenja, depresija i posljedično tome fizičke simptome. Treba naglasiti da današnja medicina ne priznaje BII kao službenu bolest i niti jedna dosadašnja studija nije navedene simptome sa sigurnošću povezala s implantatima. Isto tako, ne postoje niti dijagnostičke metode kojima bi se bolest dokazala, ali to stanje može dovesti do potrebe za vađenjem implantata.
BIA-ALCL (breast-implant-associated anaplastic large-cell lymphoma) stanje je o kojem se u zadnje vrijeme sve više priča i koje mi liječnici pokušavamo bolje razumjeti. Radi se o vrlo rijetkom lokalnom tipu karcinoma koji može biti vezan uz implantate koji su vrlo vjerojatno starijih generacija implantata s grubim teksturama. Manifestira se kao oteklina dojke i liječi se tako da se izvadi implantat i kapsula. Još jednom treba navesti da je iznimno rijedak i do sada je otkriveno svega nešto više od 100 slučajeva u svijetu među milijunima žena koje imaju ugrađen implantat, ali to je svakako stanje koje treba držati na oku.
Možemo zaključiti da nema strogog pravila. Iako postoje milijuni uspješnih operacija, važno je naglasiti da postoje i rizici te mogućnost ponovne operacije nakon prve ugradnje implantata.
Samopouzdanje vlastitim izgledom
Na kraju, rekao bih da je najčešći uzrok ponovne operacije nezadovoljstvo žene izgledom svojih grudi, što je najčešće povezano s nezadovoljstvom veličine grudi nakon operativnog zahvata, a ne kao rezultat neispravnosti ili rizika implantatom.
Tijelo se, pa tako i grudi, mijenja s godinama, što može dovesti do opuštenih grudi neovisno o implantatu, a što su pokazala i iskustva klijentica i pacijentica. Navedene su komplikacije u praksi rjeđi uzroci ponovne operacije i generalno, implantati nisu uzrok karcinoma dojke te ne uzrokuju bolesti ili druge zdravstvene probleme.
Svakako treba istaknuti potrebu za redovnim kontrolama grudi koje se savjetuju svim ženama, a ne samo onima koje imaju implantate u grudima. Ozbiljne komplikacije iznimno su rijetke i povećanje grudi jedan je od najčešće izvođenih zahvata u estetskoj kirurgiji upravo zato što je rizik takvog zahvata iznimno nizak, dok je nagrada vrlo visoka.
