Što je tuga, a što depresija?

Svi se ponekad osjećamo tužno i bezvoljno, zar ne? Tuga je jedna od šest glavnih emocija uz sreću, ljutnju, strah, gađenje i iznenađenje.

Emocije možemo podijeliti na ugodne, u kojima uživamo i želimo ih što više i jače osjetiti, te na neugodne koje bismo vrlo rado izbjegli, no one su važan dio nas, naših života i definitivno imaju svoju svrhu. Neugodne nas emocije upozoravaju ili osvještavaju na postojanje određenog problema i mogu voditi naše ponašanje prema rješavanju tog problema. Na primjer, ljutnja nas pokreće na promjenu i motivira nas da se izborimo za sebe, strah nas upozorava na opasnost i aktivira organizam na bijeg od te opasnosti ili pak na obranu od opasnosti. A tuga?

Kako prepoznati tugu?

Tuga se javlja u situacijama kada izgubimo nešto ili nekoga tko nam je bio važan. To se može odnositi na smrt drage osobe ili na percipirani gubitak kao što je prekid odnosa. Nadalje, to su situacije poput financijske propasti ili gubici nastali uslijed prirodnih katastrofa poput potresa, gubitak vlastitog zdravlja ili nekih funkcija zbog bolesti ili invalidnosti. Intenzitet tuge i njezino trajanje ovisi o tome koliko nam je gubitak bio značajan, odnosno koliko nam je bilo vrijedno to što smo izgubili.

Budući da je tuga u osnovi neugodna emocija ponekad nam ju je teško prihvatiti i izraziti, a može se javiti i strah da će tuga biti toliko jaka da se nećemo moći nositi s njom. U takvim situacijama tuga se može manifestirati na drugačije način. Osobe se mogu žaliti na nemogućnost doživljavanja bilo kakvih osjećaja ili na osjećaje straha i anksioznosti. Kod nekih se osoba javljaju različite tjelesne tegobe poput glavobolja, mučnina, želučanih i crijevnih problema.

Tuga često može biti zamaskirana i u ljutnju, izrazitu iritabilnost i prenaglašen osjećaj frustracije koji ne odgovora situaciji u kojoj se javlja. Općenito nekim je osobama ljutnja društveno prihvatljivija emocija od tuge jer ne žele da ih drugi dožive ranjivima. Ali tuga ima svoju svrhu. Ona nas obično manje pokreće na neke akcije, ali ima važnu ulogu jer nam pruža informaciju da nam je potrebna pomoć ili utjeha. Tuga nije vječna i vodi nas do prihvaćanja i snalaženja u novim okolnostima. Može nam čak pružiti informaciju o tome što nam je zapravo vrijedno i zbližiti nas s drugim osobama.

Međutim, ponekad nije riječ o uobičajenoj tuzi, već može biti riječ o depresiji.

Simptomi depresije

Depresija je jedan od najčešćih psihičkih poremećaja, a trenutne brojke govore da više od 264 milijuna ljudi diljem svijeta, različite životne dobi, pati od depresije.

Depresija uglavnom smanjuje mogućnost funkcioniranja osobe u različitim životnim područjima kao što su odnosi s drugima, poslovna učinkovitost, sportska i glazbena izvedba, odnosno sva područja koja zahtijevaju određeno ulaganje od strane osobe. Kod blažih oblika osoba može i dalje funkcionirati normalno, no u svoje ponašanje ulaže značajno veći trud kako bi to postigla.

Kada govorimo o simptomima, dva su glavna:

• depresivno, odnosno, sniženo raspoloženje koje je prisutno gotovo svaki dan i traje gotovo cijeli dan,
• značajno smanjeni interes ili smanjeno uživanje u svim ili gotovo svim aktivnostima prisutno svaki dan i gotovo cijeli dan.

Ostali simptomi depresije uključuju:

• značajan gubitak tjelesne težine (bez da osoba drži dijetu) ili značajno dobivanje na težini, uz smanjenje ili povećanje apetita,
• nesanica ili pojačana potreba za snom,
• psihomotorna uznemirenost što znači da osoba ima teškoće kod mirnog sjedenja na jednom mjestu, zatim uznemireno koračanje, pucketanje prstima, čupkanje ili trljanje kože, odjeće ili drugih objekata,
• psihomotorna usporenost koja se očituje u usporenom govoru i kretanju tijela, u dužim pauzama prije odgovaranja, sniženoj glasnoći govora itd.,
• osjećaj umora i nedostatka energije – osobi se čini da i najmanji zadatak zahtijeva veliki napor, npr. oblačenje i spremanje ujutro,
• osjećaj bezvrijednosti te pretjeran ili neprimjeren osjećaj krivnje – osobe često same sebe krive jer su bolesne i ne mogu zadovoljiti zahtjeve posla ili drugih ljudi oko njih,
• smanjena sposobnost koncentracije i neodlučnost čak i oko manjih odluka – osobe mogu lako izgubiti pažnju i imati problema s pamćenjem,
• ponekad se javljaju i ideje o smrti, a mogu biti prisutni i planovi, odnosno, pokušaji suicida.

Simptomi velikog depresivnog poremećaja trebaju biti prisutni neprekidno barem tijekom razdoblja od dva tjedna.

Klinička depresija razlikuje se od uobičajenog neraspoloženja i žalovanja po tome što se može dogoditi i bez značajnog gubitka, uglavnom traje značajno duže i uključuje značajne osjećaje beznađa, očaja i samokritičnosti. Npr. kod tuge i žalovanja naše samopoštovanje je uglavnom očuvano, dok je kod depresije ono značajno narušeno zbog osjećaja bezvrijednosti i samo-preziranja.

Važno je zapamtiti da je depresija stvarno stanje i nije nešto što se može riješiti tako da osoba samo odluči biti sretnija. Poznavanjem simptoma depresije možemo ih prepoznati kod sebe ili kod bližnjih te naučiti razlikovati od kratkoročnih emocionalnih odgovora na izazove u svakodnevnom životu.

Na taj način možemo pravodobno reagirati jer je, uz odgovarajući terapiju, vjerojatnost oporavka ili značajnog poboljšanja velika.