Operacija bruha - rješite se kile uz pomoć vrhunskog kirurga

Hernija, bruh ili kila je prodor trbušnog organa ili dijela organa, najčešće crijeva, kroz prirođene ili stečene otvore na trbušnoj stijenci. Trbušna se stijenka sastoji od mišića i mišićnih ovojnica pa tako postoje prirođeni otvori kroz koje prolaze anatomske strukture tijekom svog razvoja. To su mjesta poput pupka ili prepona na kojima je trbušna stijenka prirodno slabija. Također, slabosti trbušne stijenke mogu biti i stečene, primjerice na mjestima ranijih operativnih zahvata.

Do hernije najčešće dolazi prilikom povećanog pritiska u trbušnoj šupljini u kombinaciji s navedenim mjestima oslabljene trbušne stijenke. Upravo zato najviše primjera hernije nalazimo u području trbušnog zida.

Kirurzi u Poliklinici Bagatin mogu pomoći s preponskom i pupčanom hernijom koje se najčešće javljaju kod oba spola neovisno o dobi.

Preponska ili ingvinalna hernija (kila, bruh) pojavljuje se kad dio crijeva s trbušnom ovojnicom izbija kroz preponski (ingvinalni) kanal, što se najčešće može očitovati kao izbočenje u preponskom području. Naime preponski kanal je prirodni anatomski kanal kroz koji kod muškaraca prolazi sjemenovod s krvnim žilama, dok se kod žena u preponskom kanalu nalaze ligamenti koji pridržavaju maternicu u svom prirodnom položaju.

Preponska ili ingvinalna hernija može se javiti već pri rođenju ili pak u kasnijoj životnoj dobi. Kroz preponski kanal kod muške se djece spušta testis iz trbuha dok je ono još u maternici, a razvojem kanal zarasta i zatvara se. Ako ne dođe do zatvaranja kanala, ostaje prostor kroz koje se crijevo može provući i dolazi do tzv. indirektne hernije koja se očituje već u dječjoj ili ranoj mladenačkoj dobi.

U srednjoj ili starijoj dobi zbog povećanog tlaka u trbušnoj šupljini može doći do popuštanja mišića koji okružuju ingvinalni kanal. Time se stvara otvor kroz koje se crijevo može provući i dolazi do direktne hernije. Povećan tlak najčešće nastaje zbog debljine, tijekom trudnoće, napinjanja prilikom teškoća mokrenja, povećane prostate ili pri fizičkoj aktivnosti kada se podiže teži teret, a čime se stvara veći pritisak na trbušnu stijenku. 

Do pupčane ili umbilikalne hernije (kile, bruha) dolazi kad se dio crijeva ili masnog tkiva progura prema van na mjestu gdje je trbušna stijenka prirodno ili stečeno oslabljena. Pupčana hernija može biti prisutna odmah po rođenju, međutim javlja se i u odrasloj dobi kad stvara veće probleme.

Tijekom trudnoće, majka i dijete su povezani preko pupčane vrpce koja prolazi kroz otvor između bebinih trbušnih mišića koji se brzo zatvaraju nakon rođenja. Do pupčane kile može doći kad trbušni mišići nisu dovoljno razvijeni čime dolazi do prostora kroz koji crijevo ili neko drugo meko tkivo može prodrijeti. U dječjoj dobi otvor se najčešće prirodno zatvori do druge godine života, a ako se to ne dogodi, pristupa se kirurškom zahvatu.

Kod odraslih osoba dolazi do povećanja unutarnjeg tlaka i nastanka kile prilikom velikog povećanja tjelesne težine, višestruke trudnoće, prethodnih operacija koje su zahtijevale otvaranje trbušne šupljine, podizanja teških predmeta, učestalog kašljanja ili opstipacije (zatvora).

Ponekad mišići oslabe i kod sportaša prilikom povećanja težine koju podižu ili kod starijih osoba kada prirodno slabi mišićni tonus.

Pupčane kile kod djece su većinom bezbolne, dok one u odrasloj dobi mogu biti vrlo neugodne.

Iako se može pojaviti kod oba spola, većina pacijenata s preponskom hernijom su muškarci. Procjenjuje se da između 5 i 7 % muškaraca tijekom svog života u nekom trenutku operira preponsku herniju stoga se ona smatra učestalom pojavom među muškom populacijom. 

Pupčana ili umbilikalna hernija javlja se kod 10 do 30 % djece po rođenju te se najčešće prirodno zatvori do druge godine života. Ipak, može se javiti i kod odraslih osoba oba spola i svake životne dobi.

Kod djece pupčana je kila vrlo rano vidljiva po rođenju, a kod odraslih osoba može se razvijati tjednima ili se pak naglo pojaviti kod podizanja teškog tereta. Bol na pritisak te osjećaj težine ili vidljivo izbočenje najčešći su simptomi, a većina se kila može „vratiti“ na mjesto pa ih nazivamo reponibilnim kilama. Ako herniju nije moguće „vratiti“ u prethodno stanje, nazivamo ih ireponibilnim kilama.

Izbočenje u preponi ili na trbušnoj stijenci može biti hernija, ali može postojati i neki drugi uzrok pa je zato važno kod sumnje na herniju posjetiti kirurga. Pravovremenom dijagnostikom mogu se spriječiti komplikacije, a najčešće se koristi fizikalni pregled. Ponekad je potrebno napraviti ultrazvuk, CT ili MR trbušne stijenke.

Važno je napomenuti kako hernija neće proći sama od sebe, a u određenim slučajevima može doći i do uklještenja što može predstavljati hitno medicinsko stanje koje zahtijeva hitan operativni zahvat.

Operacija kile preporučuje se i onima koji nemaju izražene simptome ili jasno vidljivu kilu. Još uvijek nije poznata nijedna druga metoda kojom bi se kila izliječila ili smanjila. Međutim postoje pojasevi koji mogu smanjiti tegobe vezane uz herniju, kao i njeno povećanje te liječnik može preporučiti njihovo nošenje do operativnog zahvata. 

U Poliklinici Bagatin se prije svakog zahvata hernioplastike, operacije hernije, na konzultacijama pojašnjava način i metoda provođenja zahvata, duljina i metoda oporavka te moguće komplikacije. Operativnim zahvatom organ ili dio organa vraća se u svoj prirodan položaj te se zatvara prolaz i ojačava mjesto slabosti trbušne stijenke pomoću okolnih mišića ili sintetske mrežice.

Proces cijeljenja traje 4 – 6 tjedana u kojima ožiljno tkivo zajedno sa sintetskom mrežicom ojačava mjesto slabosti trbušne stijenke.

Operacija hernije može se provoditi u općoj anesteziji. Standardna operacija uključuje kratki, kosi rez kože malo iznad same hernije kojim se zatvara hernijski otvor i postavlja sintetska mrežica.  Ovo je najčešća metoda operacije hernije u svijetu jer je učestalost ponovnog javljanja kile nakon operacije tek 1 %. 

Ovisno o anesteziji i općem stanju, pacijenti se brzo vraćaju svakodnevnim aktivnostima. Preporučuje se šetnja i prehrana bogata vlaknima, a povratak na posao je moguć nakon dva tjedna. Onima koji rade teže fizičke poslove i podižu teret bit će potrebno duže vrijeme izbjegavanja takvih aktivnosti što će se definirati u dogovoru s kirurgom.

Svaki kirurški zahvat nosi određene rizike, kao što su rizici anestezije, infekcije, krvarenja i otekline. Te komplikacije se događaju rijetko i obično se mogu izbjeći.

Premda je bol nakon zahvata u pravilu neznatna, kada je prisutna, lako se ublažava odgovarajućim lijekovima.

U Poliklinici Bagatin uz vrhunskog, međunarodno priznatog anesteziologa imamo i najmoderniji anesteziološki aparat koji predstavlja sigurnost za pacijenta i smanjuje rizik same operacije. Međutim, vrlo često odgovornost za izbjegavanje rizika leži i u vama. Naš liječnički tim će vam za vrijeme konzultacija detaljno objasniti rizike operacije i dati upute kojih se u postoperativnom razdoblju trebate pridržavati.

U suradnji s bankama, Poliklinika Bagatin osigurava mogućnost plaćanja na rate, ali i beskamatno plaćanje do određenog broja rata.