Već dugi niz godina naša Poliklinika brine o dvije zaista posebne osobe – Mariu Doliću i Sanji Fališevac. Tako smo i ove godine svakome od njih odlučili donirati po 5.000 kuna kako bismo im poboljšali kvalitetu života i ove blagdane učinili sretnijima.

Mario i Sanja gluhoslijepe su osobe koje nikada nisu pokleknule. Oni su završili škole i fakultete, imaju prijatelje s kojima se druže, odlaze u šetnju gradom. Ništa ih ne razlikuje od bilo koje osobe, no njihov život je svakodnevna borba. Borba s invaliditetom koji će zauvijek ostati tu. U nastavku su njihove priče.

Priča o Mariu Doliću – Gluhoslijepi profesor

Mario Dolić gluhoslijepa je osoba i profesor rehabilitator (diplomirao je na ERF-u 2001. godine). Tijekom proteklih 30 godina, otkako se njegova obitelj preselila u Zagreb (kako bi Mario mogao redovito polaziti slušnogovorne vježbe u Poliklinici SUVAG Zagreb), Mario, njegova obitelj te cjelokupna zajednica (Poliklinika SUVAG, Centar 'Vinko Bek', škole, fakultet) uložili su veliki trud i napor u njegovu edukaciju: ima izvrsno razvijeno slušanje i govor po principima Verbotonalne metode akademika Petra Guberine, naučio je Brailleovo pismo, raditi s uređajem 'Optacon' i čitati svu literaturu na crno bijelom tisku (sve što čitaju i osobe uredna vida - knjige, novine, časopisi, stručna literatura...), završio je edukaciju za komunikaciju na računalu (uz pomoć Brailleovog retka) i puno ga koristi.

U svakodnevnoj komunikaciji Mario izvrsno sluša i komunicira govorom - uz pomoć slušnih pomagala te somatosenzoričkim putem (tjelesna vodljivost). Jednom riječju, svestrano je obrazovan, izvrsno rehabilitiran, ali, nažalost, nije uspio naći posao i dobiti priliku da znanje prenosi mladim gluhoslijepim osobama.

Mario je nakon rođenja počeo gubiti sluh i vid zbog rijetkog Usherova sindroma. Potpuno je oslijepio u 15. godini zbog šoka nakon smrti oca. No to ga nije pokolebalo. U Poliklinici za rehabilitaciju slušanja i govora Suvag, uz puno vježbanja, razvio je tehniku slušanja vibracijama. Sugovorniku stavi prst na vrat ili rame te pomoću vibracija raspoznaje riječi. Uz to mu sugovornik govori na uho, a Mario “hvata” niske frekvencije. Ovaj profesor-rehabilitator završio je fakultet, volontira u hrvatskoj knjižnici za slijepe i predsjednik je udruge Pomaganje je uvijek IN.

Priča o Sanji Fališevac – Gluhoslijepa umjetnica

Rođena je u Požegi 1965. godine, a zbog specifičnoga obrazovanja od 1974. živi u Zagrebu. Prve je znakove sklonosti likovnom oblikovanju pokazivala već u devetoj godini. Završila je školu primijenjene umjetnosti, odjel keramike i tehnike tkanja, a uskoro se, slijedeći svoj unutarnji senzibilitet, opredjeljuje za kiparstvo. Dosada je ta umjetnica, svojedobno prozvana rodonačelnicom taktilnoga medija, održala dvanaest samostalnih i sudjelovala na devet skupnih izložaba, a od 2007. godine stvara u ateljeu u središtu Zagrebu, na Trgu bana Josipa Jelačića, koji je dobila na korištenje od grada Zagreba.

Željela je upisati Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, međutim, zbog tadašnjih propisa, nije uspjela. Usprkos tomu, uporno je nastavila raditi skulpture i tako izražavati sebe, svoje emocije i osobne poglede na ljepotu Božje kreacije u svijetu.

Sanja nije zaposlena i prima malu invalidsku mirovinu. Unatoč tome, nije klonula duhom, već svakodnevno radi u svom kiparskom ateljeu, redovito posjećuje izložbe, druži se s prijateljima, bavi se jahanjem, ide u šetnje gradom.

Sanja komunicira govorom i pisanjem tiskana slova na dlan (svatko zna i može s njom jednostavno pisati na otvoreni dlan). Uz pomoć uređaja „Optacon“ (kompaktno prijenosno pomagalo) čita knjige, časopise, novine na crno-bijelom tisku. Optacon je najbolji, povijesni izum za pomoć slijepim i gluhoslijepim osobama i uvelike doprinosi njihovoj integraciji u društvo. Visoka cijena ovoga uređaja, nažalost, onemogućila je da bude u širokoj uporabi.